Vukov ugao

Nedavno mi je "dopao do laptopa" putopis Matije Mažuranića Pogled u Bosnu: ili kratak put u onu krajinu, učinjen 1839-40 . Mažuranć, inače, najmlađi brat potonjeg hrvatskog bana Ivana Mažuranića, samostalno je putovao po Bosni, te zabilježio, za modernu nauku o etničkim i konfesionalnim identitetima i njihovom ispreplitanju, vrlo zanimljive podatke. Tako on bilježi sljedeće identitetske označiteljske i samooznačiteljske pojmove u širokoj narodnoj upotrebi u Bosni, kao što su "Bošnjak", "Turčin", "Osmanlia", "Vlah", "Šijak", "Šokac, "Švabo", "Moskov" i "Srbin". Jako dobro objašnjenje odnosa većine tih identiteta daje nam sljedeći citat: U Bosni se Krstjani nesmilu zvati Bošnjaci : kad se  reče Bošnjaci: onda Muhamedovci samo sebe razumiu, a  Krstjani su samo raja Bošnjačka, a drugčie Vlasi, Bošnjaci  i Osmanlie, prem da su Muhamedovci i jedan i drugi,  opet se mrze strašno kao pr

1. Sveti Grigorije Nazijanski, zaštitnik vladarske kuće Kotromanića Jedna od najpoznatijih invokacija bosanskog srednjovjekovlja jeste ona iz povelje bana Stjepana II Kotromanića (14. vijek), knezu Grguru Stjepaniću koja glasi: вɑ ʜмє ω т ць ʜ сʜɴь ʜ свєтʜ дχ̅ɑ̅ ɑʒɑ свєтʜ гρьгƔρ ь ɑ ʒовомь Бɑɴь стʜпɑɴь по мʜʌостʜ Божʜωʜ гɴ̅ь̅ всʜмь ʒємʌьмь Босьɴьсκʜмь ʜ соʌьсκʜмь ʜ Ɣсρьсκʜмь ʜ доɴʜмь κρьємь ʜ χмьсκʜє ʒємʌʜ гд̅ɴ̅. ( Thalloczy IV, GZM, XVIII/1906, 406-407) Njena posebna zanimljivost je u tome što ban Stjepan naziva najprije “svetim Grgurom”, a tek “zovom” ban Stjepan. Pokojni Dubravko Lovrenović u ovakvoj invokaciji, nije sagledavao samo činjenicu da je sveti Grgur, odnosno Grigorije Nazijanski bio zaštitnik vladarskog doma Kotromanića, odnosno krsno ime/slava ove porodice, već i vladarsku ideologiju, prema kojoj je bosanski ban, zapravo sveti Grgur na zemlji. To jeste da se radi o sličnoj ideologiji iz Hilandarske povelje Stefana Prvovjenčanog (13.vijek) , prema kojoj “у по

Here is why Israel should be supported By Vuk Bačanović Supporting Israel is probably one of the most terrible political sins in most of Bosnia and Herzegovina's left and left-liberal circles. Not to speak of those pro-Islamic people who often overlap with these left and left-liberal circles. The opinion reads as follows: It is immoral to support a country that has expelled more than half a million of Arabs from its territory in 1948, which continues to spread to the expense of the Palestinians and which, in violation of international conventions, carries out racist forms of discrimination against its remaining Arab citizens . I once held very similar exclusive views, and, to this day, I regard advocating for any “human” migration of population, as an ultimate goal, a deeply antihumanist policy. Nevertheless, in the meantime, I have learnt that in other contexts, any principles can be exploited in the most fertile moralistic hysteria, which, not only does not offer any soluti

Kritika sarajevskog malograđanstva nekada mi je bila nasušnja potreba. Nikakvo čudo. Ispostavilo se da je upravo igrom protiv malograđanskih idiotskih normi i mejnstrima i malograđanskom reakcijom na benigne istupe takve igre, još jednom razgoljen mit o Sarajevu kao otvorenom i pluralnom velegradu. Pa ipak, valja u cijeloj toj čorbi užasa prirodati još jedan, dosta opravdano, generliziran lik: Podivljalog seljaka u teži za prilagođavanjem. Isto priglupo malograđanstvo koje patološki prezire provincijalce i seljake, zapravo je najpovoljniji habitat za evoluciju svih naužasnijih formi manifestacija provincijalnih, bespotrebnih, ali, očigledno, nasušnjih, kompleksa.           Kada malograđanin lupeta o nedostižnim vrijednostima svojih petnaestak ulica, iskopleksirani provincijalac ga, najčešće, neće poslati u kurac, kako i spada, već otvoreno ili potajno, polumrzilački, obožavati, želeći da i on bude petnaestoulični neko. Kada mu to nakon određenog vremena uspije i kad

Tekst koji sam danas napisao o tome na koji način srpsko-hrvatska koalicija može spasiti, odnosno dovesti do reorganizacije BiH, izazvao je, po brojnim komentarima koje sm pročitao, negativne konotacije kod preostalih entuzijasta građanske proveniencije. Prema takvim mišljenjima, podrška teritorijalnoj reorganizaciji BiH na federalnoj osnovi je ravna podršci Harisu Zahiragiću i ostatku sarajevskog islamističkog kruga. Realno, nikoga od zagovarača federalizacije BiH koji ne žive u Sarajevu, pa tako ni autora ovih redaka nije briga šta će biti sa islamistima i njihovim podmlatkom. Takvi ljudi su nečiji legitiman izbor na određene funkcije. A to da li su prihvatljivi ili ne je već problem koji Bošnjaci trebaju rješavati u svojoj federalnoj jedinici, ne zbog drugih, ili u odnosu na druge, nego onako kako žele oblikovati vlastito društvo. Ono što je Bosni i Hercegovini potrebno je dogovor tri naroda, odnosno dogovor tri federalne jedinice. To ko će i kako će i na koji način

Ovaj mit je formiran prevashodno redukcionističkim navođenjem i tumačenjem istorijskih izvora. Tačnije probiraće se i van konteksta tumačiti oni istorijski izvori u kojima se bosanske velmože spominju kao “доБρʜ Бошьɴɑɴє” 1 , odnosno, da kao ban Stjepan (u različitim verzijama Stepan, odnosno Stipan), vladaju “ʒємʌɑмь Босɴьсκʜмь” , te da, tobože vladaju isključivo nad etničkim Bošnjanima, što se najčešće pravda također jednom od povelja bana Stjepana II Dubrovniku u kojoj kaže da “ɑκо ʜмɑ дƔБρовʏɑɴʜɴь κою пρɑвдƔ ɴɑ БошɴɑɴʜɴƔ дɑ гɑ поʒовє пρѣдь господʜɴɑ Бɑɴɑ” . Također će se insistirati isključivo na izvorima u kojima se spominju velmože “ κρɑʌıє̵вьствɑ Босɴьсκогɑ”, odnosno garancije i potvrde “ κρɑʌıє̵вь... Босьɴьсцѣχь”,odnosno “пρʜρодʜтєʌь господє κρɑʌєвьБосɑɴьсцʜχь ” , a koju daje vladar koji je iksljučivo “мʜʌостʜю Божʜомь κρɑʌь Босɴʜ ʜ κ томƔ 7 , koji će Dubrovniku potvrditi prava “κ ɑκо є ʜ пρьво Бʜʌо ʒɑ пρьвє господє κρɑʌєвь Босɑɴьсцʜχь” 8 , a kojih se moraju pri